U Hrvatskoj je zabranjen uzgoj genetički modificiranih biljaka, ali dopušten je uvoz i prodaja proizvoda koji imaju manje od 0,9 posto GMO-a, kao i uvoz GM stočne hrane.

U EU se, uključujući i Hrvatsku, svake godine uvozi 35 milijuna tona GM soje. Međutim, mesni i mliječni proizvodi proizvedeni od životinja koje su se hranile GM usjevima, ne moraju biti deklarirani. Zato ne znamo sljedivost mesa, mliječnih i mesnih proizvoda koje jedemo.

Sljedivost hrane

Dr. Darko Znaor, jedan od vodećih stručnjaka za ekološku poljoprivredu, upozorava da se više od 50 posto stočne hrane u svijetu proizvodi od GM sjemena i zato smatra nedosljednim da onda i finalni proizvod na polici nije tako i označen – ako je stoka hranjena GMO-om.

“Riječ je o nužnosti sljedivosti proizvoda od farme do stola”, ističe Znaor. Na taj je problem ukazao i prilikom izlaganja u Hrvatskom saboru s obzirom na to da je Hrvatska turistička zemlja, a da je jasno označavanje GMO free hrane snažno povezano sa sigurnosti potrošača. “Tako da bih potrošačima preporučio da pažljivo čitaju certifikate, ali i da više jednu hranu koja je uzgojena na ekološki prihvatljiv način. Dakle, već u startu GMO free”, napominje dr. Znaor.

Prema našem Zakonu o GMO-u, na tržište se smiju staviti samo proizvodi koji “sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetički modificirane uljane repice, soje, kukuruza i pamuka, pri čemu se ne mora označavati da sadrže GMO ako njegov udio u proizvodu ne prelazi 0,9 posto”. Famozna granica od 0,9 posto određena je pravilnicima koji vrijede na području EU. Ta brojka nema uporište u znanstvenom istraživanju, ona je izmišljena i svojevrstan je kompromis između GMO proizvođača i regulatornih tijela.

Upravo ta granica od 0,9 posto omogućuje postojanje brojnih proizvoda na bazi GMO soje, kukuruza i riže na našem tržištu. Sanitarna inspekcija svake godine provede približno 200 kontrola različitih proizvoda iz hrvatskih trgovina, a u prosjeku se utvrdi da između 10 i 20 posto proizvoda sadrži GMO. Kako je on u granicama dopuštenog (do 0,9 posto), ne mora se deklarirati na proizvodu.

Kontrole inspekcije

Inspekcija Ministarstva zdravlja u 2015. uzela je na ispitivanje 180 proizvoda na bazi soje, kukuruza, durum pšenice, papaje i riže. Poseban naglasak bio je na riži i proizvodima od soje (dijetetskim i mesnim). U 7 proizvoda pronašli su GMO u količini ispod 0,9 posto, i to u dodacima prehrani namijenjenima za sportaše i mesnim proizvodima na bazi soje, a porijeklom su bili iz Amerike i Njemačke.

Proizvoda s više od 0,9 posto GMO-a na policama hrvatskih trgovina nema jer su zakonom zabranjeni. Ono što se još ne mora deklarirati su prehrambeni proizvod životinjskog podrijetla od životinja koje su se hranile GMO hranom. Znaor ističe da bi se hrana trebala jasnije deklarirati jer potrošači imaju pravo znati što kupuju.

Pravo na izbor

Član Vladinog Vijeća za GMO, prof. dr. Valerije Vrček, upozorava da “potrošači trebaju imati pravo na izbor, jasne deklaracije i potpunu informaciju”.

“Na osobnoj razini izbor hrane bez GMO-a je stvar pismenosti, stila, identiteta i estetike, a na nacionalnoj razini je GMO free politika izraz suverenosti i poljoprivredne neovisnosti”, kaže Vrček i dodaje da “toksikologija GM hrane i usjeva nije i ne smije biti jedini argument u javnoj raspravi”.

Znaor je kao ekolog protiv puštanja GMO-a u prirodu jer tu “novu biotehnologiju ne možemo nadzirati, kao ni kontrolirati njezine učinke”. “Tu se prije svega radi o onečišćenju, kontaminaciji tla, a onda i GMO free sjemena, na dulji rok a možda i trajno, što je apsolutno neprihvatljivo za očuvanje okoliša. Dakle, čak i znanstvena diskusija o korisnosti uporabe GMO-a u poljoprivredi dosta je upitna jer u prirodu prvi put puštamo genetički modificirane organizme, gdje nikada prije u ljudskoj povijesti nisu bili”, kaže Znaor.

Hrvatska se 2015. s još 19 drugih članica EU izjasnila kao država u kojoj se zabranjuje uzgoj genetički modificiranih biljaka u svim županijama, koje su se još ranije proglasile GMO free.

EK je htio 2005. ukinuti nacionalne zabrane za uzgoj GMO-a koje su tada imali u Austriji, Luksemburgu, Francuskoj, Grčkoj i Njemačkoj, ali su ministri zaštite okoliša EU to odbacili. Prijedlog EK uzrokovan je tužbom koju su SAD, Kanada i Argentina, najveći proizvođači GMO usjeva i proizvoda u svijetu, pokrenuli pri WTO-u, tvrdeći da nacionalne zabrane onemogućavaju slobodnu trgovinu.

GMO kukuruz američke korporacije Monsanto, koju je nedavno preuzeo njemački biotehnološki i farmaceutski div Bayer, u Europi se uzgaja većinom u Španjolskoj. Dobiti dozvolu za uzgoj GM biljaka u EU iznimno je teško i traje godinama. Uz to, većina zemalja nije zainteresirana za GMO, pa se puno proizvođača GMO biljaka povuklo iz Europe. Osim toga, čini se da se plan Monsanta, koji je u Bugarskoj prije petnaestak godina otvarao disco klubove za poljoprivrednike kako bi im lakše prodao svoje GMO sjeme, počeo topiti.

Nepovjerljivost Europe prema GMO-u povezana je i s pojavom kravljeg ludila u Velikoj Britaniji još prije dvadesetak godina. Naime, zbog hranidbe goveda koštanim brašnom dobivenim preradom strvina drugih životinja, bolest kravljeg ludila (GSE) pojavila se najprije u Velikoj Britaniji, a njoj je trebalo skoro desetljeće da to konačno i javno prizna. Bilo je prekasno jer se bolest prije desetak godina raširila sve do granica Hrvatske. Europljani, još uvijek u strahu od epidemije kravljeg ludila, bili su iznimno nepovjerljivi prema genetičkom modificiranju hrane.

Pobjeda industrije

Za razliku od Europe, u SAD-u i Kanadi GM hrana koristi se već dugo, i za prehranu životinja, ali i ljudi. Samo lani je američka agencija za hranu FDA odobrila za komercijalni uzgoj tri nove sorte krumpira za prehranu ljudi. Sa sortom koja se uzgaja od 2015. – White Russet – nove sorte – Ranger Russet, Atlantic i Russet Burbank – proglašene su sigurnima za jelo i sigurnima za okoliš. To je odobrenje došlo usprkos mišljenju dijela znanstvenika iz FDA koji pozivaju na preispitivanje sigurnosti GMO-a općenito.

Duboke razlike oko genetičkog inženjerstva dijele Amerikance i Europljane već desetljećima. U posljednjih nekoliko godina, prosvjed protiv Monsanta privukao je tisuće prosvjednika u gradovima poput Pariza i Basela, a protivljenje GM hrani je temelj zelenog političkog pokreta.

Industrija je odnijela pobjedu na oba kraja – jer iste tvrtke čine i prodaju i genetički modificirane biljke i otrove. Monsanto, najveća sjemenarska tvrtke i Syngenta, švicarski pesticidni div, a obje su narasle više od šest puta u posljednjih deset godina. Dvije tvrtke bile su uključene u sporazum spajanja koji će podići njihovu tržišnu vrijednost na više od 100 milijardi dolara svaka.

Greenpeaceova crvena lista

Greenpeace je sastavio i popis proizvoda koji sadrže ili vrlo vjerojatno sadrže GMO za tržišta Amerike, Kanade, Australije koji imaju slabe regulative. Njihova True Food Shopping List nalazi se i kao vodič u ponudi Amazona, a nastala je tako da je Greenpeace kontaktirao proizvođača i pitao ima li u njihovom proizvodu GMO-a. Na crvenu listu su svrstani svi koji su odgovorila da “ima” ili “vjerojatno ima” ili pak nisu nikad odgovorili. Popis je zaista dugačak, a među proizvodima su i “Snickers”, riža “Uncle Bens”, čaj “Lipton”, “M&M” bomboni, “Twix”, “Milky Way”, “Ferrero Rocher”, “Nestle” čokolada, čokoladni napitak “Nesquick”, “Coca-Cola”, “Sprite”, “Fanta”, “Pepsi-Cola”, “7 Up”, “Knorr” umaci i mnogi drugi.

NYT: Slomljena obećanja GM usjeva

The New York Times je objavio prošle godine analizu pod naslovom “Slomljena obećanja genetički modificiranih usjeva” u kojoj su došli do zaključka da GMO usjevi u SAD-u i Kanadi nisu povećali prinose niti smanjili uporabu pesticida u odnosu na konvencionalne usjeve u zapadnoj Europi.

Tako su na primjer prinosi kukuruza u posljednjih 30 godina u zapadnoj Europi – gdje nema GM usjeva – u velikoj mjeri zadržali korak s onima u SAD-u – gdje je pretežan GM usjev. Kad je riječ o šećernoj repi, u posljednjem desetljeću prinosi su u zapadnoj Europi veći od onih u SAD-u, a prinosi uljane repice padaju podjednako na oba područja.

Zagovornici GMO-a su poljoprivrednim proizvođačima također su rekli da će GMO usjevi smanjiti potrebu za pesticidima. Kako pokazuje analiza New York Timesa, u Francuskoj, gdje GMO usjevi nisu dopušteni, korištenje pesticida je značajno smanjeno dok se u SAD-u koristi sve više korova-ubojica. Veliki dio korova-ubojica došao je u Monsantovu Roundupu u kojem je aktivan sastojak glifosat.

Strahovi o štetnim učincima prehrane GM hranom, kako navode u NYT, pokazali su se u velikoj mjeri bez znanstvene osnove. Na potencijalne štete od pesticida, međutim, upozorili su znanstvenici. Pesticidi su otrov, napravljen kao oružje, kao što je sarin, razvijeni su u nacističkoj Njemačkoj te su povezani s posljedicama kao što je zaostatak u razvoju i rak.

“Ove kemikalije su u velikoj mjeri nepoznate”, rekao je David Bellinger, profesor na Harvard University School of Public Health, i dodao: “Mi radimo prirodne eksperimente na stanovništvu”.

Podaci iz SAD-a za poljoprivredu pokazuju da je upotreba herbicida porasla u soji, vodećem GM usjevu, što je porast od dva i pol puta u posljednja dva desetljeća, u vrijeme kada je zasađena površina u ralima usjeva porasla za manje od trećine. Koristila se i u kukuruzu i prije uvođenja GM usjeva, ali onda je gotovo udvostručena od 2002. do 2010.

Izvor: jutarnji.hr, 31. ožujka 2017.